Svi smo mi Antun Branko
Autor: Tatjana Horvat, 19. 11. 2024.
U ovoj školskoj godini započeli smo projekt Svi smo mi Antun Branko koji je posvećen pjesniku Antunu Branku Šimiću čije ime nosi naša škola. Povod je 100-ta godišnjica njegove smrti koju ćemo posebno obilježiti u 2025. godini. Antun Branko Šimić rođen je 18. studenoga 1898. u Drinovcima (Hercegovina).
Na krštenju je dobio ime Antun, a zvali su ga Ante. Njegova majka često mu je pričala narodne bajke i druge priče. Naučio je čitati i pisati prije petog rođendana. U školu se upisao sa sedam godina. Bio je odličan učenik. Često je tražio od drugih učenika da mu pričaju narodne bajke. Sve je to zabilježio u svoju posebnu bilježnicu. Htio je postati fratar (franjevac) pa je krenuo u prvi razred Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Tada je prvi razred gimnazije bio što je danas peti razred osnovne škole. Pisao je potajno pjesme i pokazivao ih svojim prijateljima. U zagrebačkom listu Luč objavio je kao učenik trećega razreda (danas sedmoga razreda osnovne škole) svoju prvu pjesmu pod naslovom Zimska pjesma. Najpoznatija njegova pjesma je Opomena. U ranim pjesmama prekrasno je opisao svoj zavičaj Hercegovinu, težak život domaćih ljudi, njihove molitve Bogu itd. Godine 1920. objavio je knjigu pjesama Preobraženja. Umro je 2. svibnja 1925. godine u dobi od 26 i pol godina. Kao veliki hrvatski pjesnik stekao je svjetsku slavu do kraja 20. stoljeća. Njegove pjesme prevedene su na četrdesetak stranih jezika.
Povodom 100-te godišnjice njegove smrti u školi smo započeli projekt pod nazivom Svi smo mi Antun Branko. Učenici će zajedno sa svojim učiteljima u čast Antuna Branka Šimića izrađivati likovne i literarne radove, sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima i kreativnim radionicama. Projekt smo započeli u studenom u kojem smo redovito obilježavali godišnjice njegova rođenja. Najprije smo napravili pano s likovnim i literarnim radovima učenika (8. c - učiteljica Marina Mihaljević Karamatić, 7. a - učiteljica Tea Vidović, 5. b - učiteljica Jasna Petrić Mioč, 4. a - učiteljica Sara Horjan, 3. b - učiteljica Branka Markić, 2. c učiteljice Snježana Kegel i Danica Mandrak Brunović - boravak) posvećene Antunu Branku Šimiću i posjetili grob na Mirogoju (učitelj Ante Kujundžić s učenicima 7. b i c razreda)
Posjet grobu A.B.Šimića na Mirogoju
(prof. Ante Kujundžić i učenici 7. b i c razreda)
IZABRALI SMO NAJUSPJEŠNIJE LITERARNE I LIKOVNE RADOVE UČENIKA!
Likovne radove izradili su Tristan Bulajić iz 3. b (portret - manja slika u gornjem lijevom uglu plakata), Klara Tatarović iz 2.c (manja sličica sa zvijezdama gore lijevo) i Monika Veg iz 8. c (portret u sredini).
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ
Autor puno pjesama,
Napisanih s mnogo osjećaja,
To je naš hrvatski pjesnik.
U svojih 27 godina života
Nadahnuća nam ostavio.
Bosna i Hercegovina rodni mu je dom.
Rado joj se vraćao u pjesmama.
Antuna je svatko susretao s veseljem.
Nadahnuće njegovo željeli su mnogi bar na kratko.
Koračao je prema svojim pjesmama
Očima punim mašte.
Šimića volio je svatko.
Ideja imao je jako puno,
Makar ih nije sve dovršio.
Iznimne pjesme nam je ostavio.
Ćutio je bol i o tome napisao stihove.
Linda Kunac, 4. a
Likovni rad: Sofija Vlahović i Stela Kovačević, 5. b
LJEPOTA BOŽJA
Usred ljeta
u travi dok ležiš
kroz sjenku lišća
svjetlo nebesko
lice obasjava.
U praznini misli
muk se stvara.
Ptice u nebo
lete i pjevaju
u slavu Božju.
Sati i minute prolaze,
uz zvuk i ljepotu prirode
u snove odlaziš sam.
Gabrijela Čolo, 7.a
Likovni rad: Magdalena Stanešić, 5. a
MOJA DJEVA JE POPUT SLIKE
Moja djeva je poput slike.
Obraz joj blijed kao u mjeseca,
oči boje vode iz jezerca,
a po noći
kad na obali ležimo
i noć je sjetna
njezina je ljepota kao u ljeta.
Leon Vukanović, 7.a
Likovni rad: Hana Delalić, 5. c i Lucia Miličević, 5. b
ČUJEM ZVUK BOGA
Čujem zvuk Boga u muci.
Vidim njegovu svjetlost u praznini.
Vidim Božje lice u svojim rukama.
Bog mi kaže da budem sretan za svaku stvar.
Za svoju misao,
za nebo i za svoju sjenku.
To čujem svaki put.
Svaki put kada čujem zvuk Boga.
Luka Lekić, 7.a
Likovni rad: Marta Sanković, 5. b
SVIJET
Zemlja je bitna u našim očima.
Pjesnici svijet prehodali.
Ćutanje i treptanje očiju razbistruje naš
pogled na svijet.
Kroz moje uho stvari prolaze,
a čuđenja se događaju.
Tea Jelić 7.a
Likovni rad: Ema Budimir i Lovro Vego, 5. b
JUTRO
Jutarnja svježina, ura rana
Šumom radosno leti jato vrana
Svjetlosno nebo budi radost
Zvonce crkve zorom zvoni
i žene i djeca razgovaraju u jutarnjoj radosti,
krovovi suncem obasjani
na cestici radost ljudi jer jutro u
njima sreću budi!
Ana Ćurić, 7.a
TUGA
Na brežuljku cvjetić pod kišom,
vjetrić. Ispod dola vrtovi vina,
tuga, granje, tišina.
Kad nebesa donesu oblak
izraste pun šipak.
Filip Franičević, 7.a
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |