Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb

- Kada ste prvi put glumili u kazalištu?

- Prva moja uloga u kazalištu bila je uloga princa u priči o Pepeljugi u kazalištu Trešnja 1994. godine.

 

- Jeste li završili glumačku školu?

- Završio sam Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu da bih postao profesionalni glumac.

 

- Kako je glumiti pred kamerama?

-Lakše mi je glumiti u predstavi jer odmah vidim reakcije publike pa mogu nešto popraviti, promijeniti. Nije lako biti pred kamerama jer se zahtijeva potpuna tišina u studiju. U kameru se ne smije gledati da bi gluma izgledala prirodno, niti mahati rukama ispred kamere jer bi se tako zaklonilo lice glumca. Prije snimanja imamo 3 probe, a ako nismo dovoljno koncentrirani snimanje traje dulje. Snimanje počinje rano ujutro a ponekad završi u 6 sati navečer. Snimaju nas istovremeno 3 kamere, iz raznih kutova. Ako je dobra ekipa na snimanju lakše se podnose poteškoće. Na snimanju Bitangi i princeza u epizodi s nazivom Najslabija karika smrzavali smo se u studiju jer je bilo hladno a mi smo morali biti u kratkim rukavima. Atmosfera je bila tako dobra da smo zaboravili na hladnoću i izvrsno smo se zabavljali.

 

- Imate li tremu?

- Da, uvijek postoji trema, ali ona nestane nakon nekog vremena. Uživim se u glumu i zaboravim na tremu.

 

- Kako ste dobili ulogu u Bitangama i princezama?

- Za dodjelu uloga postoji audicija na kojoj svatko nešto odglumi i komisija izabere kandidata za kojeg misli da bi najbolje odgovarao tom liku. Ja sam prošao bez audicije jer je redatelj za ulogu konobara htio baš mene.

 

- Jeste li samo dobar prijatelj s Milom Elegović-Balić, ili ste možda više od prijatelja?

- Mi smo jako dobri, zapravo mi je ona najbolja prijateljica. Nismo cura i dečko ako ste na to mislili.

 

- Da li ste glumili neku drugu ulogu u Bitangama i princezama?

-U jednoj epizodi Irena i ja zamijenimo uloge, tj. ja glumim Irenu a ona mene.

 

- Da li je teško biti ozbiljan kod smiješnih scena?

- Da, to je ponekad vrlo teško. Jednom smo u predstavi Bum Tomica prasnuli u smijeh i nismo se mogli suzdržati nego smo se smijali gotovo do kraja predstave.

 

- Da li ste ikad zaboravili tekst ili zamijenili tekstove različitih predstava?

- Jednom sam zaboravio svoj tekst. Okrenuo sam se prema šaptačici (osoba koja glumcima tijekom predstave šapće tekst ako ga oni zaborave) i upitao je: »Što? Što sad?» Ona me nije razumjela i ja sam jednostavno odšetao s pozornice, došao do nje, saznao što trebam reći, došao ponovno na pozornicu i nastavio glumiti. Poslije su mi moji prijatelji i poznanici rekli da uopće nisu primijetili zabunu.

 

- Koliko dugo učite tekst?

- Ponekad vrlo kratko ali ne uvijek. Rene Bitorajac i Tarik Filipović imaju nevjerojatan talent za pamćenje teksta. Dođu, otvore knjigu snimanja, pročitaju svoju ulogu i odmah je znaju napamet.

 

- Dok ste bili dijete, što ste htjeli postati kad odrastete?

- Ne sjećam se što sam htio biti ali mi je gluma oduvijek bila bliska. Zapisujte sve što biste željeli biti i pročitajte to kad odrastete. Bit će zanimljivo vidjeti o čemu ste razmišljali i jeste li ostvarili svoje snove.

 

- Kako ste odlučili postati glumac?

- Slučajno, u vrtiću sam glumio Maslačka u predstavi Plesna haljina žutog maslačka, a nastavio sam glumiti u osnovnoj i srednjoj školi. Roditelji su bili protiv toga da postanem glumac iako se više ne sjećam kakvu su mi budućnost zamišljali. Danas su sretni i ponosni na mene, raduju se mojim uspjesima.

 

- Da li ste se ikad zabunili i Robiju rekli Rene?

- Ne, jer kad sam u predstavi i predstavljam određeni lik uopće ne razmišljam o tome da je ispred mene glumac. To se može dogoditi nekom lošem, neuvježbanom ili neiskusnom glumcu.

 

- Koja Vam je najteža uloga?

- U kazalištu Komedija rijetko igramo ozbiljne uloge. Teška mi je uloga u predstavi Piaf o pjevačici Edith Piaf jer tamo glumim ozbiljnu ulogu na kakvu nisam naviknut.

 

- Je li Vam ponekad dosadno glumiti?  

- Je, ponekad mi je jako dosadno, ali ako se puno radi nema dosade.

 

- Kakav ste bili đak?

- Bio sam vrlo dobar do osmog razreda kad sam prošao s odličnim. Tata je upotrijebio jedan trik. Rekao mi je da će me odvesti na večeru i u luna-park ako prođem s odličnim. Ja sam prošao s odličnim i tata je održao obećanje. Nisam znao da je to bila priprema za upis u srednju školu.

 

- Jeste li nekad glumili izvan Hrvatske?

- U Austriji sam glumio na njemačkom jeziku. Poslije su mi rekli da nisu primijetili da nisam s njemačkog govornog područja.

 

- U kojim Vam je predstavama najlakše glumiti?

- U onima u kojima glumim svoje najdraže uloge, u Malom dućanu strave, Chicagu i Bum Tomici.

 

- Jeste li ikad pali na sceni?

- Postoje predstave u kojima se pada namjerno i to je uvježbano. Međutim, prije nekoliko mjeseci zaista sam pao u jednoj predstavi što nije bilo predviđeno u scenariju. Trebao sam trčati pozornicom i u jednom trenutku naglo promijeniti smjer. Pod je bio mokar, poskliznuo sam se i pao.

- Volite li pjevati?

- Jako volim pjevati.

 

- Zašto se onda ne bavite pjevanjem?

- Pjevam u svojim ulogama u Komediji i u različitim predstavama. Nemam ambicija baviti se pjevanjem ili na primjer sudjelovati na Dori.

 

- Koja Vam je najdraža pjevačica?

- Nina Badrić.

 

- Utječe li gluma na Vaš privatni život? 

- Da, dosta utječe.

 

- Glumite li ponekad rodbini i prijateljima?

- Ne, mi glumci izbjegavamo glumiti izvan pozornice.

 

- Snimate li ponekad istovremeno Bitange i princeze i imate predstavu?

- Da, to je uobičajeno kod svih glumaca. Kad završimo snimanje za televiziju, čeka nas kombi koji nas vozi u kazalište. Nama muškarcima je lakše jer ne trebamo frizere, šminkere i razne tretmane kao što to trebaju žene. Zato ne moramo doći sat i pol prije početka predstave ili snimanja. Nama je za uređivanje potrebno najviše pola sata.

 

- Imate li djevojku?

- Već nekoliko godina sam bez djevojke. U ovom poslu teško je pronaći osobu s kojom bih ostvario vezu zbog takvog tempa života. Trebala bi također biti glumica.

 

- Koji je Vaš najdraži sport?

- Najviše cijenim atletiku, kraljicu sportova. Atletska natjecanja su najčešće ljeti kad imam vremena pa tada mogu uživati u njima. Također volim brze sportove kao što je odbojka ili Formula 1. Formula mi je zanimljiva na startu ili kad netko izleti sa staze. Također volim pretjecanja među vozačima. Ne gleda mi se svih 45 krugova. Za razliku od Tarika i Renea koji obožavaju nogomet ja ga uopće ne pratim.

 

- Kako Vam se sviđa ples step?

- Vrlo mi se sviđa i drago mi je da su neki od Vas članovi plesne skupine Step by step. To je izvrsna plesna škola, postigla je svjetske uspjehe i samo tako nastavite dalje jer tko zna, možda je to korak prema bavljenju glumom.

 

- Jeste li već bili na susretu u školi?

- Ne, ovo mi je prvi put.

 

- Da možete, biste li se vratili u djetinjstvo?

- Da, odmah.

 

- Volite li se rolati?

- Jako volim rolanje.

 

- Koje su Vaše omiljene boje?

- Volim različite boje, ali najviše zelenu, smeđu i plavu.

 

Na kraju razgovora Dražen Čuček nas je pozvao u kazalište Mala scena na predstavu Bum Tomica koja je trenutno jedna od najgledanijih predstava za djecu u Zagrebu.

 

Zahvalili smo mu na dolasku i zanimljivom druženju.