Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb

...Brankom i Nelom  i knjižničarkom Tatjanom posjetile su  Narodno sveučilište Dubrava. Tamo su naučile starinski običaj sijanja božićne pšenice.  Draga i simpatična domaćica, etnologinja dr. sc. Lucija Franić Novak , ispričala nam je legende i običaje povezane s blagdanom sv. Lucije a poslije toga nam je mr. sc. Lela Roćenović, kustosica Etnografskog muzeja u Samoboru, pokazala starinski način sijanja pšenice.

Legenda

Priča o svetoj Luciji (od latinskog lux, lucis = svjetlost, svjetlo; Lucia = svijetla), mučenici iz rimskog doba, poznata je stoljećima.  Živjela je između 284. i 303. godine. Bila je vrlo lijepa djevojka iz bogate obitelji, i prema običajima toga vremena trebala se udati za bogatog rimskog mladića. Zbog ljepote imala je mnogo prosaca. Ali Bog je htio drukčije.  Lucijina majka bila je udovica i teško se razboljela. Zajedno su otišle na grob sv. Agate. Prema predaji Luciji se ukazala sv. Agata i rekla joj da ona sama može izmoliti majčino ozdravljenje.  Majka je zaista čudesno ozdravila a Lucija je zbog toga odlučila da se neće udati nego će život posvetiti Bogu a imanje podijeliti siromasima. To je naljutilo njezinog zaručnika pa joj se odlučio osvetiti tako što ju je na silu doveo u javnu kuću da bi je tamo ostavio na nemilost. Međutim niti to je nije obeshrabrilo niti odvratilo od odluke da život u potpunosti posveti Bogu. Bog je tada na čudesan način pomogao Luciji. Usprkos svim pokušajima mučitelji je nisu uspjeli pomaknuti s mjesta i tako u djelo provesti nečasnu namjeru. Nastavili su mučenje tako što su je živu pekli ali vatra joj nije nimalo naškodila. Napokon, iskopali su joj oči i odrubili glavu. Jedna od legendi govori da je Lucija sama sebi iskopala oči. Tim činom pokazala je da gleda očima duše. Zbog toga je postala zaštitnica vida i očiju pa je na slikama simbolično prikazuju s očima na pladnju. Štovana je kao zaštitnica slijepaca (duhovno i tjelesno slijepih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. U legendi o svetoj Luciji isprepleli su se poganski i kršćanski običaji i vjerovanja.

Običaji

Najpoznatiji običaj bio je sijanje pšenice dvanaest dana prije Božića. Ona bi se na taj način simbolički čuvala za vrijeme dok nema rasta ni klijanja. Žito je tada bilo najvrjednija žitarica jer se od njega pravio kruh - najvažniji  prehrambeni proizvod. Uz običaj sijanja pšenice bio je vezan i drugi važan običaj – predviđanje količine uroda i vremenskih prilika za cijelu godinu. Ako je posijana pšenica izrasla bogata i zdrava, značilo je to da će godina biti rodna. Poslije sv. Lucije do Božića pratile su se vremenske prilike i pripisivale mjesecima u kalendarskoj godini (hoće li vrijeme biti vedro, oblačno, hladno, toplo, kišno isl.). Ovdje je bila prisutna simbolika broja dvanaest (dvanaest mjeseci u godini, dvanaest apostola...). Drugi poznat običaj bilo je proricanje za udaju. Običaj se provodio među djevojkama koje bi na sv. Luciju zapisale imena 12 mladića. Svaki dan bi jedan papirić bacile u vatru a zadnji papirić bi bilo ime mladića za kojega će se udati. Drugi način bio je zapisati jedno ime a ostale papiriće ostaviti prazne. Izvlačenje papirića bez imena značilo bi da se djevojka neće udati u idućoj godini. Umjesto papirića moglo se u vatru bacati triješće za potpalu vatre. Ako se posuda s triješćem isprazni do Božića, djevojci se također ne bi smiješila udaja u idućoj godini. Uz svetu Luciju vezani  su i mnogi drugi zanimljivi običaji. „Lucijin kruh“ štitio bi obitelj od bolesti bjesnoće, na taj dan bio je zabranjen rad koji je uključivao bušenje ili probadanje, ili se nije smjelo ništa raditi.  U Dalmaciji, Slavoniji  i na otocima bio je običaj darivanja djece na sv. Luciju umjesto na sv. Nikolu. Neki običaji zadržali su u potpunosti pogansko značenje i izgled. U Sjevernoj Hrvatskoj na sv. Luciju bi izdubili tikvu i napravili joj oči i usta, u nju stavili svijeću pa zatim strašili jedni druge. Na taj bi se dan prema predaji izrađivali tronošci (stolci na tri noge) za traženje „coprnica“ (vještica).  

Radionica sijanja pšenice

Radionicu je vodila gospođa Lela Roćanović, kustosica Etnografskog muzeja u Samoboru. S mnogo zanimljivih podataka dopunila je naše spoznaje o sv. Luciji i običajima povezanih s tim danom. Sijanje pšenice provodilo se najprije prema mjesečevom, a zatim sunčevom kalendaru. Sijala se 13.12. zato da bi na Božić bila zelena. Pšenica se sijala u zemlju (mi smo upotrijebili vatu radi praktičnosti) i svakodnevno zalijevala s malo vode. U prošlosti sijala su se dva „vrtića“ s pšenicom – u jedan se u sredinu stavlja jabuka (stari običaj), u drugi svijeća. Posudica se prema starom običaju omatala crvenom vrpcom, a kasnije je nastao običaj omatanja trobojnicom. Pšenica se ostavljala na stolu od Badnjaka do Sveta tri kralja. Nakon toga se nije smjela baciti nego bi se zajedno s jabukom ostavljala vani kako bi je pojele ptičice, ili bi istrunula u zemlji. Nakon što smo posijali pšenicu, molimo sv. Luciju da nam osigura bogat urod.

Još nekoliko zanimljivosti vezanih uz štovanje sv. Lucije:

U Konavlima kraj Dubrovnika poznata je izreka: „Sveta Luca drvarica - dvanaest dana do Božića.“

Sveta Lucija štovana je i u skandinavskim zemljama, osobito Švedskoj. Na dan sv. Lucije djevojke odjevene u bijelo posjećuju domove umirovljenika i daruju štićenike kolačićima od đumbira. Djevojke koje sudjeluju u ovom običaju moraju imati svijetlu kosu. Također, u Švedskoj je mnogo pjesama posvećenih sv. Luciji.

Prema jednoj istarskoj  legendi sveta Lucija došla je do sela Skitac u Labinu. Zaplakala je a na mjestu gdje su pale njezine suze nastao je izvor. Nastanak izvora je i danas teško objasniti jer se nalazi na vrhu brda, umjesto u podnožju kao što je uobičajeno.

Na kraju radionice  gospođa Lela podijelila nam je nekolicinu starih narodnih izreka. Narodna mudrost skupljala se stoljećima i iz nje možemo naučiti mnogo lijepog i korisnog. Zato su nam  Kaja i Sunčica (4. a r.) izabrale dvanaest narodnih izreka, po jednu za svaki dan do Božića.

Srijeda 14.12. Kako siješ, tako žanješ.

Četvrtak 15.12. Slijepac slijepca vodi.

Petak 16.12. Dobar je kao kruh.

Subota 17.12. Tko visoko leti, nisko pada.

Nedjelja 18.12. Dobar je da bi ga na ranu privio.

Ponedjeljak 19.12. Što misliš, da će ti to na pladnju doći?

Utorak 20.12. Tko pita, ne skita.

Srijeda 21.12. Pametnije jaje od kokoši.

Četvrtak 22.12. Od buhe radi slona.

Petak 23.12. Nije zlato sve što sja.

Subota 24.12. Lijepa riječ željezna vrata otvara.

Nedjelja 25.12. Svaka ptica svome jatu leti.

Za one koji žele moliti zagovor sv. Lucije…

Molitva svetoj Luciji za zdravlje očiju

O sveta Lucijo, čije ime znači svjetlost, pun pouzdanja dolazim preda te tražeći te svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova i grijeha i tame zabluda.

Pomoću tvog milosnog zagovora, molim te za milost ( … ) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio u skladu s Božjom voljom, a da ne ozlijedim svoju dušu.

Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti božanskog Janjeta, tvog milostivog zaručnika Isusa. Amen.