Na današnji dan, 2. svibnja 1925. godine, u dobi od nepunih 27 godina umro je hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić.
U hrvatsku književnost unio je ekspresionizam koji je u to vrijeme bio prihvaćen u Europi kao novi umjetnički pravac u likovnoj umjetnosti a zatim i u književnosti. Svojom zbirkom Preobraženja unio je novi stil u svoje, ali i cjelokupno hrvatsko pjesništvo. Prvi je u hrvatskoj književnosti upotrijebio slobodan stih. Uz to, Šimić je bio i prevoditelj, esejist i veliki književni kritičar.
Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima a tri razreda franjevačke klasične gimnazije u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji. U osmom razredu gimnazije 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu. Književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.
Zbog teških uvjeta života koji su uključivali siromaštvo i glad, Antun Branko Šimić razbolio se od tuberkuloze. Odlazio je u Dubrovnik i Cavtat kako bi se izliječio, ali uzalud. 1925. godine vratio se u Zagreb i na proljeće iste godine umro od tuberkuloze čije je napredovanje ubrzano zbog upale pluća koju je dobio na povratku iz Drinovaca zimi 1923. godine. Pokopan je na Mirogoju, zagrebačkom groblju.
U ovoj školskoj godini provodimo projekt Svi smo mi Antun Branko. Učenici upoznaju Šimićevo djetinjstvo i mladost. Prema njegovom uzoru pišu pjesme i sudjeluju u različitim aktivnostima kako bi otkrili vlastite talente.
Pano posvećen Antunu Branku Šimiću povodom 100-te godišnjice smrti uredila je učiteljica Likovne kulture Jasna Petrić Mioč s učenicima petih razreda.
