| 2009-10-02 00:00:00 Dan svemira (4.10.) i godina astronomije Prije točno 400 godina jedan je talijanski znanstvenik prvi put pogledao kroz teleskop u nebo.
Početak istraživanja svemira Prije točno 400 godina jedan je talijanski znanstvenik prvi put pogledao kroz teleskop u nebo. Dotad nevidljivi objekti, udaljeni tisućama kilometara, postali su dostupni ljudskome oku. Taj strastveni istraživač i ljubitelj nebeskih tijela ubrzo je primijetio da Jupiter ima četiri mjeseca koji kruže oko njega. Otkrio je da se Mliječna staza zapravo sastoji od bezbroj svjetlucavih točkica. Bez daha je proučavao mrlje na Suncu i Mjesecu. Nije bio okružen računalima, internetom – zapravo, u njegovo vrijeme nije izumljen ni automobil, a kamoli svemirska raketa – no ipak je svijetu podario nevjerojatne spoznaje. Bio je to Galileo Galilei, čovjek kojega danas zovemo ocem moderne astronomije. (Podaci preuzeti iz National Geographica.) Istraživanje svemira danas Danas postoje moderni teleskopi za istraživanje svemira. Svemirski teleskop Hubble je projekt nastao suradnjom NASA.-e i Europske svemirske agencije. Teleskop se nalazi u orbiti oko Zemlje i snima 5 puta kvalitetnije slike svemirskih tijela i pojava nego što bi to bilo moguće sa Zemlje, te donosi mnoštvo znanstvenih informacija. Promatranja se mogu izvoditi u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spektra. Hubble je na mnoge načine izmijenio našu predodžbu o svemiru – donio je revoluciju u modernu astronomiju i to ne samo kao vrlo dobar instrument, već i kao stalan poticaj novim istraživanjima Slanje teleskopa u orbitu bilo je zamišljeno puno prije lansiranja Hubbleovog teleskopa u svemir. S vremenom znanost i tehnologija su napredovali toliko da su ljudi mogli poslati teleskop u orbitu. Gradnja je započeta 1977. godine a odlučeno je da se teleskop nazove po Edwinu Hubbleu. Telekop je završen 1985., a nakon odgode zbog katastrofe Challengera 1986., lansiran je 1990. godine. Hubbleov svemirski teleskop postavljen je u kružnu orbitu oko Zemlje (za jedan krug treba mu prosječno 96 minuta) na visini od 600 km. Srce teleskopa čini 2,4 metarsko zrcalo, težak je oko 10 tona, a veličine kao manji autobus. Energiju za rad dobiva iz solarnih ploča dimenzija 2.6 x 7.1 metara. Dio energije se sprema u 6 nikal-vodikovih baterija koje ga pokreću dok je u Zemljinoj sjeni. Ima dvije antene, jednu za primanje naredbi sa Zemlje a drugu za slanje podataka na Zemlju. Hubble može pomoću 4 instrumenta snimati u rasponu od infracrvenog pa sve do ultraljubičastog dijela spektra. Lako se može popraviti u svemiru, bez potrebe vraćanja na Zemlju. Sastoji se od puno odvojenih modula koji se mogu zamijeniti i odvojiti. (Podaci preuzeti iz Wikipedie.) Neke od najljepših snimki svemira nastale su zahvaljujući teleskopu Hubble-u. Edwin Powell Hubble(Marshfield, Missouri, SAD, 20. studenog 1889 - San Marino, Kalifornija, 28. rujna 1953), američki astronom, poznat po otkriću širenja svemira. Hubble je zajedno sa Miltonom Humasonom 1929. formulirao zakon crvenog pomaka, empirički zakon između brzine udaljavanja galaktika i njihove udaljenosti, danas poznat kao Hubbleov zakon, po kojem je brzina udaljavanja galaktike proporcionalna njezinoj udaljenosti. Hubbleov je zakon sukladan Einsteinovim jednadžbama iz opće teorije relativnosti koje dokazuju teoriju o svemiru koji se širi. Ovim je u astronomiju uveden koncept širenja svemira, što je kasnije dovelo do teorije Velikog Praska. Hubble je radio na tome da se astronomija svrsta pod fiziku, a ne da bude smatrana kao zasebna znanost. Time bi se astronomima dala šansa da dobiju Nobelovu nagradu zbog njihovih značajnih doprinosa astrofizici. Nobelova nagrada za fiziku počela se dodjeljivati odmah poslije njegove smrti, zbog čega je nije mogao primiti jer se dodjeljuje samo živim ljudima. Planeti Sunčevog sustava Planet je nebesko tijelo koje se kreće eliptičnom putanjom oko zvijezde. Za razliku od zvijezda, planeti nemaju vlastiti izvor energije, tj. u njihovoj unutrašnjosti ne dolazi do nuklearne fuzije. Budući da postoji mnoštvo tijela koja kruže oko zvijezde, planetima smatramo samo one značajnijih masa. Oko planeta kruže manja tijela koja nazivamo mjesecima, pratiocima ili prirodnim satelitima. Do početka 1990-ih bilo je poznato 9 planeta, svi u Sunčevom sustavu (solarnom sustavu). U novije vrijeme razvijene su metode pronalaženja planeta oko drugih zvijezda. Naziv planet dolazi od grčke riječi planetes, što znači "lutalice". Naziv je nastao u vrijeme kada su stari narodi opažali da neka tijela mijenjaju svoj položaj na nebeskom svodu. Osim Zemlje, svi planeti u Sunčevom sustavu dobili su imena po likovima iz rimske mitologije. Uran je dobio ime po grčkom bogu. Planeti u Sunčevom sustavu podijeljeni su u kategorije prema sastavu · "terestrički" ili kameni: planeti slični Zemlji, sastavljeni uglavnom od stijena: Merkur, Venera, Zemlja, Mars · "jovijanski" ili plinoviti divovi: sastavljeni najvećim dijelom od plinovitog materijala: Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Planeti našeg Sunčevog sustava su (redom po udaljenosti od Sunca): 1. Merkur 2. Venera 3. Zemlja 4. Mars 5. Jupiter 6. Saturn 7. Uran 8. NeptunZagrebački Sunčev sustav je umjetnička instalacija koju je 2004. izradio umjetnik Davor Preis. Riječ je o metalnom modelu Sunčeva sustava kojem je središte skulptura "Prizemljeno sunce" Ivana Kožarića, smještena u Bogovićevoj ulici u Zagrebu.[1] Udaljenost i veličina planeta određene su razmjerno veličini Kožarićeva sunca. Planeti se nalaze na sljedećim lokacijama: Merkur - Margaretska 3 Venera - Trg bana Josipa Jelačića 3 Zemlja - Varšavska 9 Mars - Tkalčićeva 21 Jupiter - Voćarska 71 Saturn - Račićeva 1 Uran - Siget 9 Neptun - Kozari put Pluton - Aleja Bologne (podvožnjak) (iako ga više ne smatraju planetom još uvijek je dio instalacije) |
| Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb |
